POKRET ZA GRAĐANSKA PRAVA HOMOSEKSUALACA

Kultura homoseksualaca tokom pedesetih uglavnom se bavila čuvanjem “tajne” pojedičneve homoseksualnosti i njenim izražavanjem samo simbolički ili putem šifre. Kulturni otpor heteroseksualnoj normi izražavao se transseksualnim izvedbama i igranjem uloga tokom seksa.

Umjesto da štite “tajnost” kao pravo na privatnost, novi aktivisti za slobodu homoseksualaca dali su novo političko značenje izrazu “izaći” tako što su prenijeli taj psihološko-osobni proces u javnost. Stavljanjem “izlaženja” u središte svoje političke strategije, pokret za slobodu homoseksualaca mobilizrao je one ljude koji su osjećali emotivnu povezanost s životom kao deklarirani homoseksualci radije nego doživljavali homoseksualne porive samo povremeno ili su žudjeli i za muškarcima i za ženama.

Nova sloboda koju je donijela seksualna revolucija dala je homoseksualnim muškarcima priliku za lako dostupan seks u saunama i seks klubovima. Ta su mjesta pružala siguran mjesto u kojem nije bilo straha od ometanja ili uhićenja, bogatu ponudu seksualnih partnera, udoban prostor i društveno okružje koje se usredotočavalo na interakciju između sudionika.

Pokušaji dekriminalizacije homoseksualnosti propali su 1962. i 1966. ali naposlijetku su ratificirani Aktom iz 1967. koji je dopustio sporazumne homoseksualne odnose među odraslima starijima od 21 godine.

 
vrh stranice | sadržaj | mapa | index | rječnik | galerija | upute | kontakt | literatura